Pozdrav,

ja sam Ivana, i zajedno sa svojim suprugom Renatom, vlasnica sam fotografskog studija „Foto Ivica” koji sam naslijedila od svojih roditelja.

Sjećanja na moje prve korake u fotografskom svijetu sežu daleko u djetinjstvo, kada me otac kao malu često vodio sa sobom u studio.

Već onda sam upoznavala mnoge zanimljivosti iz svijeta fotografije. Ostale su brojne uspomene na dane kada sam otkrila crnu komoru te gledala tatu kako spretno rukuje filmovima. Izgledalo je poput igre.

Postupak nastajanja fotografije na bijeloj površini fotografskog papira u meni je budio iznenađenje i divljenje istodobno.

Ipak, najviše mi ostaju u sjećanju trenuci u kojima sam u jednom kutu foto studija crtala mladenke koje su moji roditelji fotografirali.

Tada je bilo uobičajeno imati po nekoliko parova mladenaca petkom i subotom u studiju na fotografiranju, pa sam imala lijepu zbirku nacrtanih vjenčanica.

Iako sam bila još mala, u meni je postepeno rasla ljubav prema fotografiranju gledajući roditelje kako rukuju s fotoaparatom i uživaju u radu s ljudima.

U osnovnoj i srednjoj školi dolazila bih u studio pomagati roditeljima što god je bilo potrebno.

Osobito me veselilo nakon subotnjeg fotografiranja mladenaca družiti se s tatinim zaposlenicima i lijepiti odabrane fotografije u pripadajuće zahvalnice.
Nakon srednje škole zapošljavam se u studiju i učim tajne zanata.

Kreativnosti nema kraja, mogućnosti su velike, trebalo je samo prionuti na posao.

Tako 2010. godine krećem na usavršavanje, te završavam majstorski ispit iz fotografije.

Danas su mi specijalnost vjenčanja, ali podjednako uživam i u studijskom fotografiranju te druženju s mušterijama koje mi navrate u studio.

U svoje slobodno vrijeme pečem kolače, čitam knjige, slušam muziku, plešem…

Obožavam mjuzikle i duge šetnje na kraju radnog dana…

Renato je moj suprug. I on se, kao i ja, davnih dana zaljubio u fotografiju, postao majstor fotograf te nam se pridružio u obiteljskom obrtu.

Voli dokumentarnu fotografiju, uživa stvarajući trajne uspomene s različitih svečanosti, poput priredbi, koncerata te raznih događaja za tvrtke.

Ipak, najveću mu radost pričinjava fotografiranje male djece i vjenčanja.

On je tu kad nešto zatrebate na svom vjenčanju, bez obzira odnosi li se to samo na fotografiranje ili Vam zatreba pomoć oko još nekog detalja. Rado će priskočiti u pomoć.

Osoba je na koju se možete osloniti i vrlo rado će Vam pokazati upravo snimljene snimke s fotosessiona na svom fotoaparatu.

Ne odvaja se od svog širokokutnog objektiva koji mu mnogo znači, osobito na vjenčanjima koja se odvijaju u malim crkvama.

Pregršt baterija dio su njegovog osnovnog acessoirea, pa se ne morate brinuti da ćete usred vjenčanja ostati bez fotki.

U slobodno vrijeme voli se družiti s prijateljima i odlaziti u prirodu s našom ljubimicom Beom. Voli sport i aktivno se bavi badmintonom.

Često ga se može vidjeti kako se opušta vozeći se na svom omiljenom biciklu na putu do posla.

Obrt „Foto Ivica” postoji od 1982. godine, kada ga je utemeljio moj otac Ivan Plantak zajedno sa mojom majkom Đurđicom i tako krenuo u samostalne vode te uzbudljive grane umjetnosti.

Ja sam se tek narodila, a sestra je upravo krenula u školu, pa smo bile idealne kandidatkinje za poziranje ispred tatina fotoaparata. Nikada nam nije bilo teško pozirati, dapače, jedna uz drugu bile smo jače, pa su i naše nepodopštine često bile zabilježene fotoaparatom. Obje smo rasle u svijetu obilježenom škljocanjem bljeskalice i poziranjem, i u svemu smo kopirale tatu.

Prve godine u tatinom studiju vikendi su bili obilježeni brojnim fotografiranjima mladenaca, djece uz tortu ili vojnika koji su služili vojni rok u Varaždinu. Dani preko tjedna bili su ispunjeni fotografiranjem mušterija za osobne iskaznice.

Sve se, dakako, fotografiralo na film, u crno-bijeloj tehnici, ništa se unaprijed nije moglo vidjeti, pa je iščekivanje konačnog rezultata bilo vrlo zabavno.

90-tih godina fotografija kao medij postaje sve popularnija, a mali kompaktni fotoaparati sada su dostupni svakoj obitelji. Interes za razvijanjem i izradom fotografija kod ljudi postaje sve veći.

Posao se povećava, pa tako ručni način izrade fotografija zamjenjujemo strojnim, nabavljamo prvoklasne razvijače i printere marke Noritsu, a kasnije Konica. Crno-bijeli svijet postao je obojen.

Otac zapošljava dva djelatnika, u poslu mu pomaže i moja sestra, a kasnije se obiteljskom obrtu pridružujem i ja.

Dolaskom digitalnog doba, postali smo prvi foto studio u Varaždinu koji je uveo digitalni način izrade fotografija, te smo uz stalnu edukaciju na području digitalne tehnologije zapošljavali mlade informatičare i grafičare koji su vješto vladali računalnom obradom fotografija.

Danas ovaj mali, ali veliki obrt, vodim ja sa svojim suprugom Renatom i želim usmjeriti svoj posao bliže vama, vaše želje pretočiti u stvarnost, naravno, na obostrano zadovoljstvo.

I kad ne fotografiram profesionalno, često to radim kad sam kod kuće ili negdje otputujem…

Fotografiranje u slobodno vrijeme ispunjava moju dušu nekim mirom, budi u meni nove spoznaje, ali i ideje za pokretanje novih projekata te ostvarivanja skrivenih želja…

Fotografiranje nije samo puko okidanje gumba na fotoaparatu ili klik na mobitelu, fotografiranje je ulazak u svijet boja, odnosa manjeg prema većem, bližeg prema daljem, svijetlog prema tamnom…

Fotografiranje je traženje istinske ljepote u svijetu prepunom informacija, traženje tišine u svijetu buke.

Fotografiranje je ulazak u novu dimenziju koja nas ponekad i odvaja od stvarnosti da bi nam lakše mogla dočarati tu istu stvarnost.

Fotografiranje je avantura u kojoj neprestano učimo, padamo i dižemo se.

Fotografiranje je skriveni svijet osobe koja je iza fotoaparata da bi nastalo predivno djelo za one koji su ispred ili pored njega.

Fotografiranje je za mene čaša vode, kristalno jasna i čista, za kojom moja ruka neprestano seže kako bi utažila žeđ.

Fotografiranje ne znači prestiž.

Fotografiranje je disanje, ono je cvrkut ptica u ranu zoru i nježna bonaca uz zalazak sunca.

Ono nije razgovor bez reda, ono je tihi šapat ljubavnika na osami.

Fotografiranje… hm, fotografiranje… to je moj život…